Kosana Koprivica – OFICIR U ŠTIKLAMA (foto)



Istorija svjedoči o brojnim ženama koje su kao ratnice i vojnici stajale rame uz rame sa muškarcima. Hrabrost i odvažnost nisu slučajno imenice ženskog roda. Neko ko posjeduje i jedno i drugo je naša sagovornica Kosana Koprivica, nosilac priznanja za najbolji uspjeh na studijskom programu Atomsko-biološko-hemijska odbrana sa prosječnom ocjenom 9,12, koja je nakon diplomiranja promovisana u najmlađeg oficira Vojske Srbije.

Zbog ovakvog prosjeka našla se među deset najboljih diplomaca u klasi. Rođena je 21. marta 1995. godine u Sokocu, gdje je zavšila osnovnu školu, kao druga u generaciji po uspjehu. Odlične ocjene zadržala je i u srednjoj Farmaceutsko-fizioterapeutskoj školi u Beogradu, koju je završila 2014. godine. Od malih nogu bila je aktivna, išla na kurseve, sekcije, školska takmičenja, bavila se karateom, odbojkom, plesom, volontiranjem i neprestano proširivala znanje.

Tokom srednje škole, radeći kao fizioterapeut, zarađivala je prvi novac. Kaže da je oduvijek najbolje funkcionisala kada je imala najviše obaveza, stoga ne čudi što ju je privukao vojni poziv. Na Vojnoj akademiji diplomirala je u avgustu ove godine.


 
– Željela sam da upišem Vojnomedicinsku akademiju, jer mi se sviđao spoj medicine i vojske, dva specifična i, prije svega, časna poziva. Međutim, s obzirom na to da se na Medicinski fakultet VA svake godine prima dvadeset pet studenata, a konkurencija je izuzetno jaka, nisam uspjela. Zato sam u drugom krugu upisala Tehnološko-metalurški fakultet Univerziteta u Beogradu, veoma dobro se snašla i položila sve ispite u prvom roku. U februaru je izašao novi konkurs za upis na Vojnu akademiju, a ljubav prema vojsci nadvladala je strahove i nesigurnost i nadahnula me da opet pokušam. Zbog prethodnog neuspjeha dugo sam oklijevala i dokumentaciju predala u posljednjem trenutku. Nisam smjela zapostaviti fakultet zbog priprema za Akademiju, pa sam uporedo išla na predavanja, polagala ispite, trenirala dva puta dnevno i pohađala časove iz matematike. Desilo mi se da povrijedim skočni zglob nedjelju dana pred prijemni ispit, ali me ni to nije spriječilo. Na kraju, trud se isplatio i prošla sam uspješno sva testiranja. Izabrala sam smjer Atomsko-biološko-hemijsku odbranu, jer sam se sličnom tematikom bavila i na TMF-u – prisjetila se početaka Kosana.



„Zbog specifičnog načina života i rada na Akademiji, mnogo sam se izgradila kao ličnost.“
Prijemni ispit se sastojao od testova iz matematike, ispitivanja fizičke sposobnosti u različitim disciplinama, a neizostavni su bili ljekarski pregledi, hedonika i bezbjednosne provjere. Kako nam je ispričala, nakon iscrpnog testiranja, sjela je na tribine stadiona na Akademiji da odmori i baš tada, bez obzira što nije znala rezultate, shvatila da tu pripada. Njen predosjećaj bio je tačan. Samo neka od brojnih prizanja su prva mjesta iz streljaštva vazdušnom i automatskom puškom M70 7.62mm. Tokom studentskih dana nikada nije posustajala, bez obzira na težinu koju nosi samo jedan dan na Akademiji.




– Naš dan počinje ustajanjem u 06:00. Potom, u 06:20, zavisno od dana u nedjelji, idemo na jutarnje vježbanje ili strojevi trenaž, pa na doručak, nakon čega slijedi jutarnja smotra na pisti, tokom koje se informišemo o aktivnostima koje nas očekuju u toku dana i nedjelje. Poslije smotre, od 08:30, počinje nastava i traje do 14:00 ili 15:00, zavisno od broja časova. Prisustvo na nastavi je obavezno. Nakon nastave odlazimo na ručak, imamo popodnevni odmor do 17:00, od kada kreću obavezni časovi učenja, sve do večere u 19:00. Poslije večere smo uglavnom na slobodnim aktivnostima, odmaramo u svojim sobama i zajedničkim prostorijama, treniramo, učimo, a ko ima dozvolu može i da izađe. Po pravilu bi trebalo da u 22:00 idemo na spavanje, međutim, to se rijetko dešava, pogotovo tokom ispitnih rokova, jer zbog dnevnih obaveza učimo noću. Sastavni dio života na Akademiji su dežurstva i redarstva, koja obavljamo pored svih navedenih aktivnosti. Takođe, imamo i veliki broj sekcija – opisala nam je ukratko život na Akadmiji ova inspirativna djevojka, na osnovu čega zaključujemo da nije ni čudo što odustane bar dvadeset odsto kadeta u jednoj klasi.



– Ispiti su zahtjevni, ali pravovremenim rješavanjem predispitnih obaveza sve se može stići. Profesori su uvijek tu da razriješe dileme, objasne i ponove sve što nam nije jasno. Veliku olakšicu predstavlja to što živimo zajedno u internatu i u svakom trenutku jedni drugima možemo da pomognemo. Nažalost, u svakoj klasi se desi da se neko ne pronađe u ovom sistemu i od takvih ljudi se moramo rastati u nekom momentu – iskrena je Kosana.

Iz ovog dugog, ali i izuzetno vrijednog životnog perioda, kaže da ima mnogo lijepih momenata za pamćenje koji Vojnu akademiju izdvajaju od drugih fakulteta.
– Prvenstveno mislim na terene i logorovanja, u sklopu kojih smo nedjelje provodili na poligonima, u prirodi, pod šatorima. Dnevna i noćna gađanja, marševi, obuke u veslanju i skijanju, kao i obuka za upravljanje motornim vozilima B i C kategorije, uvijek će mi biti u lijepom sjećanju. Imala sam priliku da službeno posjećujem druge države i armije. Pamtim putovanje u London, kada sam na prvoj godini školovanja posjetila Kraljevsku vojnu akademiju „Sandhurst“ i razmjenjivala iskustva sa tamošnjim kolegama, kao i studijsko putovanje u Grčku, posvećeno obilježavanju godišnjice proboja Solunskog fronta u Prvom svjetskom ratu. Često sam bila angažovana na različitim svečanostima, paradama, te promovisanju vojnog poziva i vojnih škola putem medija i u svim tim momentima sam se osjećala veoma ponosno što nosim uniformu Vojske Srbije i što sam izabrala ovaj časni poziv – priča dalje svoju priču, koja ne bi bila potpuna i imala istinski smisao bez podrške porodice i dragih ljudi, koju su vjerovali u ovu mladu djevojku.



,,Trudim se da u najboljem svjetlu predstavim Romanijski kraj i nikad ne zaboravim odakle sam i, samim tim, ko sam zapravo“
– Porodici, koja me je podržavala tokom cijelog školovanja, dugujem veliku zahvalnost za razumijevanje i ljubav. Bez obzira gdje se ko nalazio (sestre žive i rade u inostranstvu, roditelji su u rodnom gradu, a brat je uporedo sa mnom završavao Vojnu gimnaziju u Beogradu), uvijek smo bili tu jedni za druge i mislim da je u tome ključ za uspjeh na svakom polju. Naravno, važna je podrška prijatelja, među kojima su kolege i prijatelji sa Akademije, iz srednje škole, a posebno mjesto zauzimaju prijatelji iz mog rodnog grada, sa kojima sam, bez obzira na to što sam rano otišla u Beograd, ostala u jako dobrim odnosima – dodala je ona.

Činjenica je da je serija „Vojna akademija“, domaće produkcije, osvojila simpatije publike širom regiona, pa možda se čak i povećalo interesovanje mladih za školovanjem na istoj. Ipak, iz realnog ugla naše sagovornice, stvarnost je drugačija od one sa ekrana.

– Serija je gledaocima približila samo djelić našeg života. To je ipak dramski prikaz satkan od zanimljivih priča i zapleta koji drže pažnju publike. Ali, da bi se vidjela stvarna slika onoga što se svakodnevno dešava na Vojnoj akademiji i da bi se osjetila prava atmosfera, potrebno je lično doživjeti – otkrila je.



Kosana Koprivica, nosilac priznanja za najbolji uspjeh na studijskom programu Atomsko-biološko-hemijska odbrana na Vojnoj akademiji

Ona smatra da su na sve što je postigla uticale i neke osobine karakteristične za ovdašnji mentalitet ljudi, koji su po njenom mišljenju ponosni, hrabri, pošteni, neiskvareni, vrijedni i veliki radnici.
 Trudim se da njegujem takve osobine, da u najboljem svjetlu predstavim romanijski kraj i nikad ne zaboravim odakle sam i, samim tim, ko sam zapravo. Snalažljivost u svakoj situaciji, upornost, poštenje i želja za radom su osobine koje sam ponijela iz rodnog kraja i porodičnog doma. Međutim, zbog specifičnog načina života i rada na Akademiji, mnogo sam se izgradila kao ličnost. Primijetila sam da sam dosta zrelija i ozbiljnija od svojih vršnjaka i to je ono što je rezultat svakodnevnih izazova koje su pred nas postavljali naši profesori i starješine – samosvjesna je ova mlada, ali izuzetno zrela djevojka.

Kosana trenutno obavlja dužnost komandira voda u Centru ABHO u Kruševcu, planira da upiše master studije i napreduje u oficirskoj karijeri. Mladima je poručila da se bore za ono što vole, budu uporni i ne plaše se rizika, jer svaki pošten rad i zalaganje će se kad-tad isplatiti.

Dešavanja u Bijeljini
Izvor: opstinasokolac.net
 



 






Komentara