BORO ĐOKIĆ: ''Ja sam doveo Memiševića, a ne MLADEN KRSTAJIĆ''


Boro Đokić

Nekadašnji sportski direktor Radnika Boro Đokić izjavio je za portal Dešavanja u Bijeljini da je iznenađen tvrdnjama Samira Memiševića da su za njegov dolazak u Radnik 2014. godine najzaslužniji Mladen Krstajić i Nebojša Tomić koje je klupska Skupština u subotu razriješila funkcija predsjednika i direktora bijeljinskog premijerligaša, pored ostalog i zbog sumnji da su ''muljali'' sa Memiševićevim transferom u holandski Groningen 2016. godine, čime su navodno oštetili ili žele da oštete klub, za više stotina hiljada evra.

Prvak RS 1998/99

Krstajić i Tomić nemaju veze sa Memiševićem
-Njih dvojica nemaju nikakvih dodirnih tačaka sa dolaskom Samira Memiševića u Radnik, jer sam ja sa njim potpisao ugovor u ljetnom prelaznom roku 2014. godine, a Krstajić i Tomić su došli u klub u januaru 2015. godine, dakle sedam mjeseci kasnije. Memišević je došao u Radnik u teškim trenucima po svoju karijeru, jer se u prethodnim klubovima nije naigrao, a odrekao ga se i Teleoptik smatrajući da Samir nema kvalitet ni za Srpsku ligu u koju je tog ljeta  ispao. Nakon što ga je na jednoj prijateljskoj utakmici gledao trener naše kadetske ekipe Jovica Lukić koji je ocijenio da u tom momku ima štofa i da Radnik može od njega imati koristi, dogovorili smo se da potpišemo ugovor za mjesečnu platu od 600 KM. Sumnjam da je imao neku bolju finansijku ponudu, jer bi se u tom slučaju teško odlučio da dođe u Bijeljinu,kaže za Dešavanja u Bijeljini Boro Đokić.

Trener Petrović najslužiji
No nisu za Memišević meteorski uspon najzaslužniji ni Đokić, ni Krstajić, ni Tomić, već trener Slavko Petrović, čije se zasluge za najveće uspjehe Radnika u novijoj istoriji neopravdano minimiziraju.

-Odmah po dolasku na klupu Radnika primijetio sam da je Memišević veliki talenat i da je neopravdano zapostavljan u prethodnim klubovima. Često smo razgovarali o njegovoj karijeri, a presudio je razgovor u kome sam mu rekao: “Samire, imaš veliki potencijal i šansu da ostvariš evropsku karijeru, stekneš slavu i kroz fudbal obezbijediš zivotnu agzistenciju, ali možeš i da propadneš i da kroz dvadesetak godina sjediš na gajbi i ispijaš pivo ispred neke prodavnice u rodnim Živinicama. Da bi izbjegao ovo drugo moraš dvije godine da krvariš i patiš i posle toga ubiraš plodove napornog rada“.
 

Srećan sam što je shvatio poruku, radio naporno i posvećeno i to mu se višestruko isplatilo, najprije odlaskom u Groningen 2016. godine, a sada i u Kinu.Sve što mu se lijepo dogodilo u karijeri u potpunosti je zaslužio, kaže za Dešavanja u Bijeljini Slavko Petrović.

Sticaj okolnosti je htio da Slavko Petrović ima i velike zasluge za Samirov odlazak u Groningen, poznavaoci prilika kažu mnogo veće nego Mladen Krstajić i Nebojša Tomić.

Memiševića je Petrović preporučio svome kumu koji je fudbalski menadžer, a on je iskoristio prijateljstvo sa predsjednikom Groningena i ponudio usluge u tom trenutku najboljeg fudbalera Radnika.

Kako je Memišević otišao u Groningen?
Tako je otpočeo proces koji je završen potpisivanjem ugovora izmedju Memiševića i Groningena.

Po završetku tog posla fudbalskoj javnosti u Bijeljini prezentovana je priča da Memišević zbog primanja koja mu je ponudio Groningen ne bi mogao dobiti radnu dozvolu, pa se zbog toga Radnik odrekao obeštećenja u korist svog bivšeg fudbalera, a on se obavezao da će to klubu vraćati kroz mjesečne rate, te da će se Radnik na pravi način  naplatiti tek posle transfera Memiševića u neki drugi klub pošto  od tog transfera treba da inkasira 21 % ukupne sume.

 

Kada je nedavno Groningen prodao Memiševića u Kinu za 2 miliona evra, Radnik bi po tom ugovoru, čiji smo faksimil nedavno obajvili na našem portalu, trebalo da inkasira 420.000 evra.

Ali kao grom iz vedra navijače Radnika je pogodila izjava direktora Nebojše Tomića da pored pomenutog ugovora postoji i aneks po kome Samiru Memiševiću treba da pripane 18 %, a Radniku crkavica od 3 %, što se u ugovoru koji se nalazi u posjedu portala Dešavanja u Bijeljini nigdje ne pominje.



Sličnu verziju iznio je i Samir Memišević, u izjavi za sport.sport.ba koji tvrdi da Groningen nije pristao na bilo kakvo obeštećenje prema Radniku (!?) te da je on obeštetio bivši klub vlastitim sredstvima, a da će mu se to nadomjestiti procentom iz narednog transfera i da je sve to regulisano u sporazumnom raskidu ugovora.

Šta je prava istina za sada je teško utvrditi!?
Ipak, jasna je činjenica da po ugovoru sa Groningenom Radniku pripada 21 % prvog narednog transfera, a da za eventualni tadašnji aneks ili naknadne anekse ugovora, koji očigledno idu na štetu Radnika niko iz Krastajićevog Upravnog odbora nije ni čuo ni vidio, što su dotični i priznali na subotnjoj Skupštini na kojoj je prihvaćena ranije podnijeta ostavka Mladena Krstajića.

Po svemu sudeći mnoge stvari u vezi sa ovim transferom radjene su iza leđa uprave Radnika i bez njenog znanja.
Da da su glavni akteri te rabote Mladen Krstajić i njegova desna, sada već bivša ruka, Nebojša Tomić?

Jedno je sigurno. Uskoro će se na stolu naći 420.000 evra, a nakon toga trebalo bi da vidimo i koliki će dio kolača kome pripasti. Saga ni izbliza nije završena, a vidjeće se ko će se na kraju najslađe nasmijati. Ako Radnik iz svega toga izađe najkraćih rukava, crna sudbina se piše ovom klubu, kome je „sposobna“ uprava  predvodjena Krstajićem ostavila  na žiro-računu 2.000 KM i ne baš bezazlene dugove, po završnom računu, minus od 360.000 KM.

Dešavanja u Bijeljini
Izvor: desavanjaubijeljini.com
 
 



 






Komentara